Članak 39. — Tijela za ocjenu sukladnosti iz trećih zemalja (Akt EU-a o umjetnoj inteligenciji)

Članak 39. Uredbe (EU) 2024/1689 — Tijela za ocjenu sukladnosti iz trećih zemalja. Službeni tekst, praktično tumačenje, ključne obveze i implikacije za usklađenost.

Sažetak Službenog Teksta

Članak 39. Uredbe (EU) 2024/1689 (Akt EU-a o umjetnoj inteligenciji) bavi se uvjetima pod kojima tijela za ocjenu sukladnosti osnovana u trećim zemljama — to jest, zemljama izvan Europske unije — mogu biti priznata i prijavljena radi provođenja ocjena sukladnosti visokorizičnih sustava umjetne inteligencije u skladu s Uredbom.

Članak uspostavlja uzak, ali važan prolaz: tijela za ocjenu sukladnosti iz trećih zemalja mogu biti prijavljena samo kada bilateralni ili multilateralni međunarodni sporazum između Unije i dotične treće zemlje izričito predviđa takvo priznavanje. Bez valjanog međunarodnog sporazuma, nijedno tijelo iz treće zemlje ne može djelovati kao prijavljeno tijelo u skladu s Aktom EU-a o UI.

Kada postoji valjani međunarodni sporazum, tijela iz trećih zemalja koja žele biti prijavljena moraju ispuniti iste zahtjeve koji se nameću tijelima za ocjenu sukladnosti osnovanima u EU-u prema Poglavlju 4. Glave III. To znači da moraju dokazati tehničku kompetentnost, organizacijsku nepristranost i operativnu neovisnost ekvivalentnu onoj koja se zahtijeva od europskih prijavljenih tijela. Prijava se obrađuje putem nadležnog tijela za prijavu države članice u skladu sa standardnim postupkom prijave utvrđenim u prethodnim člancima Poglavlja 4. Članak tako osigurava da svako proširenje okvira ocjene sukladnosti izvan granica EU-a čuva integritet, ekvivalentnost i provedivost sustava koji je Uredba uspostavila.

Što To Znači u Praksi

Članak 39. posebno je relevantan za pružatelje visokorizičnih sustava UI koji djeluju u jurisdikcijama obuhvaćenim EU-ovim trgovinskim sporazumima ili sporazumima o uzajamnom priznavanju, te za tijela za ocjenu sukladnosti osnovana u trećim zemljama koja nastoje ponuditi usluge certifikacije u skladu s Aktom EU-a o UI.

U praktičnom smislu, članak znači da bi laboratorij za ispitivanje ili tijelo za certifikaciju sa sjedištem, primjerice, u Ujedinjenom Kraljevstvu, Japanu ili drugoj zemlji s kojom je EU sklopio relevantni međunarodni sporazum načelno moglo biti označeno kao prijavljeno tijelo za potrebe Akta EU-a o UI — pod uvjetom da sporazum izričito obuhvaća ocjene sukladnosti prema Aktu o UI i da tijelo ispunjava sve primjenjive zahtjeve. U trenutku stupanja Uredbe na snagu, nijedan takav sporazum o uzajamnom priznavanju specifičan za Akt o UI još nije bio na snazi, što znači da odredba djeluje prospektivno: ona stvara pravnu osnovu za buduće priznavanje bez aktiviranja bilo kojeg specifičnog tijela iz treće zemlje.

Za pružatelje visokorizičnih sustava UI, ovo ima konkretnu implikaciju: sve dok se ne sklope valjani međunarodni sporazumi i dok tijela ne budu formalno prijavljena, oni se ne mogu osloniti na ocjene koje provodi tijelo iz treće zemlje kako bi ispunili svoje obveze ocjene sukladnosti prema člancima 43. i 44. Nikakav certifikat ili revizorsko izvješće koje je izdalo tijelo koje nije valjano prijavljeno putem puta iz članka 39. neće ispuniti zahtjeve Akta EU-a o UI, bez obzira na tehničku kvalitetu ocjene.

Stoga bi timovi za usklađenost trebali pratiti razvoj EU-ovih trgovinskih sporazuma i bazu podataka NANDO (New Approach Notified and Designated Organisations) za eventualne buduće prijave tijela iz trećih zemalja prema ovoj odredbi.

Ključne Obveze

• Tijela za ocjenu sukladnosti iz trećih zemalja mogu biti prijavljena samo kada međunarodni sporazum između Europske unije i relevantne treće zemlje izričito predviđa takvu prijavu — bez sporazuma, nema priznavanja.
• Tijela koja traže prijavu prema članku 39. moraju ispuniti cijeli skup zahtjeva koji se primjenjuju na tijela za ocjenu sukladnosti osnovana u EU-u prema Poglavlju 4. Glave III., uključujući kriterije tehničke kompetentnosti, nepristranosti i neovisnosti.
• Prijava tijela iz trećih zemalja mora slijediti standardni postupak prijave primjenjiv prema Uredbi, koji se vodi putem tijela za prijavu države članice.
• Pružatelji visokorizičnih sustava UI moraju provjeriti da je svako tijelo za ocjenu sukladnosti koje angažiraju valjano prijavljeno — bez obzira ima li sjedište u EU-u ili trećoj zemlji — prije nego što se oslone na ocjenu tog tijela radi dokazivanja usklađenosti.
• Države članice i Komisija moraju osigurati da svaki međunarodni sporazum koji podupire prijavu tijela iz trećih zemalja održava ekvivalentnost i provedivost okvira ocjene sukladnosti Akta EU-a o UI.

Odnos s Drugim Člancima

Članak 39. nalazi se unutar Glave III., Poglavlja 4. (Tijela za prijavu i prijavljena tijela) i mora se čitati zajedno s okolnim člancima tog poglavlja. Članci 33. i 34. utvrđuju opće zahtjeve i obveze koji se primjenjuju na prijavljena tijela; članak 35. uređuje sam postupak prijave; a članci 36. i 37. bave se izmjenama prijava i osporavanjem kompetentnosti prijavljenog tijela. Budući da članak 39. u cijelosti primjenjuje te iste zahtjeve na tijela iz trećih zemalja, ne može se tumačiti izvan konteksta tih odredbi.

Izvan Poglavlja 4., članak 39. povezuje se s člankom 43., koji specificira postupke ocjene sukladnosti koji se primjenjuju na visokorizične sustave UI, i člankom 44., koji uređuje certifikate koje izdaju prijavljena tijela. Svako tijelo iz treće zemlje prijavljeno prema članku 39. mora izdavati certifikate koji u potpunosti ispunjavaju zahtjeve članka 44. Članak se također preklapa s širim okvirom međunarodnog trgovinskog prava EU-a i nadležnostima Unije za sklapanje bilateralnih i multilateralnih sporazuma prema Ugovoru o funkcioniranju Europske unije.

Vremenski Okvir Usklađenosti

Akt EU-a o UI stupio je na snagu 1. kolovoza 2024., dvadeset dana nakon objave u Službenom listu. Uredba se primjenjuje u fazama:

• 2. veljače 2025. — Stupile su na snagu zabrane neprihvatljivih praksi rizika UI (Glava II.).
• 2. kolovoza 2025. — Stupile su na snagu odredbe o modelima UI opće namjene (Glava VIII.) i upravljačkim strukturama.
• 2. kolovoza 2026. — Primjenjuje se većina obveza za visokorizične sustave UI navedene u Prilogu III., uključujući zahtjeve za ocjenu sukladnosti prema Glavi III. Ovo je primarni datum primjenjivosti za članak 39. u praksi, budući da uređuje okvir prijavljenih tijela koji podupire te ocjene.
• 2. kolovoza 2027. — Produženi rok za visokorizične sustave UI obuhvaćene Prilogom I. (sustavi sigurnosnih komponenti regulirani postojećim zakonodavstvom Unije o usklađivanju) za usklađivanje.

Članak 39. sam po sebi je pravno na snazi od kolovoza 2024., ali njegova operativna relevantnost kristalizira se od kolovoza 2026. nadalje, kada pružatelji visokorizičnih sustava UI moraju biti završili ocjene sukladnosti putem valjano prijavljenih tijela. Organizacije bi trebale početi identificirati odgovarajuća prijavljena tijela — i pratiti sve valjane međunarodne sporazume koji bi mogli aktivirati tijela iz trećih zemalja prema članku 39. — dobro unaprijed od tog datuma.