Članak 32. — Pretpostavka sukladnosti prijavljenih tijela (EU Akt o umjetnoj inteligenciji)

Članak 32. Uredbe (EU) 2024/1689 — Pretpostavka sukladnosti prijavljenih tijela. Službeni tekst, praktično tumačenje, ključne obveze i implikacije za usklađenost.

Sažetak službenog teksta

Članak 32. Uredbe (EU) 2024/1689 uspostavlja pretpostavku sukladnosti za prijavljena tijela koja primjenjuju usklađene norme donesene prema pravu Europske unije. Konkretno, kada tijelo za ocjenu sukladnosti dokaže sukladnost s kriterijima utvrđenima u usklađenim normama — ili s relevantnim dijelovima tih normi — čije su reference objavljene u Službenom listu Europske unije, smatra se da to tijelo ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 31. u mjeri u kojoj primjenjive usklađene norme pokrivaju te zahtjeve.

Članak 31. utvrđuje materijalne kriterije koje tijelo za ocjenu sukladnosti mora ispuniti prije nego što nadležno tijelo države članice može ga prijaviti Europskoj komisiji: neovisnost, tehničku sposobnost, nepristranost, financijsku solidnost, pokriće odgovornosti, obveze povjerljivosti i odgovarajuće interne strukture upravljanja. Članak 32. stvara pojednostavljen dokazni put kojim tijelo može demonstrirati sukladnost s tim kriterijima pozivanjem na objavljene usklađene norme, umjesto da zahtijeva ocjenu svakoga kriterija od temelja u svakom pojedinom slučaju.

Pretpostavka je pobojiva i uvjetna: primjenjuje se samo u mjeri u kojoj predmetne usklađene norme zaista pokrivaju relevantne zahtjeve iz članka 31. Gdje postoje praznine — bilo zato što nije objavljena nijedna norma ili zato što određena norma ne obuhvaća određeni zahtjev — sukladnost se mora dokazati drugim dokazima. Članak tako funkcionira kao prečac sukladnosti unutar šireg okvira materijalne odgovornosti, čuvajući integritet sustava prijavljenih tijela, a istovremeno smanjujući administrativne prepreke za dobro upravljana tijela za ocjenu.

Što to znači u praksi

Članak 32. primarno je relevantan za tijela za ocjenu sukladnosti koja traže status prijave prema EU Aktu o umjetnoj inteligenciji i za nacionalna tijela koja ocjenjuju njihove zahtjeve.

Za tijelo za ocjenu sukladnosti koje želi djelovati kao prijavljeno tijelo za visokorizične sustave AI, praktični put prema članku 32. načelno je jednostavan: identificirati usklađene norme čije su reference Komisija objavila u Službenom listu, demonstrirati sukladnost s tim normama — obično akreditacijom od strane nacionalnog akreditacijskog tijela koje djeluje prema Uredbi (EZ) br. 765/2008 — i imati korist od pretpostavke kada nadležno tijelo razmatra zahtjev prema članku 28. i sljedećim.

U praksi, najrelevantnija usklađena norma za tijela za ocjenu sukladnosti koja djeluju u području AI vjerojatno je ISO/IEC 17065 (za tijela za certifikaciju proizvoda) ili ISO/IEC 17020 (za inspekcijska tijela), zajedno s bilo kojim usklađenim normama specifičnim za AI koje Komisija razvija i na koje se poziva prema članku 40. Do objave usklađenih normi specifičnih za AI, tijela se moraju oslanjati na postojeće norme i demonstrirati kako se one mapiraju na kriterije iz članka 31.

Za tijela koja prijavljuju — nacionalna tijela određena prema članku 28. — članak 32. pojednostavljuje opseg ocjenjivanja. Kada tijelo za ocjenu sukladnosti predoči valjane certifikate akreditacije prema objavljenim usklađenim normama, nadležno tijelo može pokrivene zahtjeve smatrati zadovoljenima bez neovisnog provjere svakoga kriterija. To ne eliminira obveze nadzora: tijela koja prijavljuju zadržavaju obveze praćenja prema članku 33. i moraju djelovati ako prijavljeno tijelo naknadno ne održava sukladnost.

Za pružatelje visokorizičnih sustava AI, članak 32. je neizravno važan: on potkrepljuje povjerenje da su prijavljena tijela koja ocjenjuju njihove sustave provjerna prema strogim, javno poznatim normama.

Ključne obveze

• Tijelo za ocjenu sukladnosti koje želi imati koristi od pretpostavke iz članka 32. mora dokazati stvarnu sukladnost s objavljenim usklađenim normama, a ne samo to tvrditi — akreditacija od strane nacionalnog akreditacijskog tijela standardni je put za potkrepljivanje toga.
• Pretpostavka se primjenjuje samo u mjeri u kojoj usklađene norme pokrivaju specifične zahtjeve iz članka 31. o kojima je riječ; tijela moraju zasebno dokazati sukladnost sa svim zahtjevima koji nisu obuhvaćeni dostupnim normama.
• Tijela koja prijavljuju moraju priznavati pretpostavku pri ocjenjivanju zahtjeva za prijavu, ali zadržavaju pravo i obvezu da je pobijaju ako dokazi ukazuju na nesukladnost s temeljnim zahtjevima iz članka 31.
• Prijavljena tijela moraju kontinuirano održavati sukladnost s primjenjivim usklađenim normama tijekom cijelog razdoblja prijave, a ne samo u trenutku početnog ocjenjivanja.
• Kada Komisija još nije objavila reference relevantnih usklađenih normi u Službenom listu, tijela za ocjenu sukladnosti moraju dokazati sukladnost sa zahtjevima iz članka 31. alternativnim, provjerljivim dokazima.
• Komisija mora objaviti reference relevantnih usklađenih normi u Službenom listu Europske unije kako bi mehanizam pretpostavke iz članka 32. bio operativno dostupan.

Odnos s drugim člancima

Članak 32. ne može se čitati odvojeno od okvirnog okvira Poglavlja 4. Njegova izravna referenca je članak 31., koji nabraja materijalne zahtjeve za prijavljena tijela; članak 32. isključivo se bavi dokaznim mehanizmom za ispunjavanje tih zahtjeva i nema neovisan materijalni sadržaj.

Članak 28. uspostavlja tijela koja prijavljuju, odgovorna za ocjenu i prijavu tijela za ocjenu sukladnosti, a ta tijela su primarni akteri koji primjenjuju ili odbijaju primijeniti pretpostavku iz članka 32. tijekom postupaka prijave kojima upravljaju članci 29. i 30.

Članak 33. uređuje operativne obveze prijavljenih tijela nakon imenovanja, uključujući obveze suradnje s tijelima koja prijavljuju koje su relevantne kada pretpostavku treba održavati s vremenom. Članak 40. — koji uspostavlja režim usklađenih normi za Akt o AI u širem smislu — mehanizam je kojim Komisija razvija i na koji se poziva na norme na koje se oslanja članak 32.

Izvan Poglavlja 4., članak 43. je relevantan jer određuje postupke ocjene sukladnosti koje prijavljena tijela moraju provoditi za visokorizične sustave AI; kompetentnost i upravljanje tih tijela, validirani putem članaka 31. i 32., izravno određuju vjerodostojnost tih ocjena.

Vremenski okvir usklađenosti

EU Akt o umjetnoj inteligenciji stupio je na snagu 1. kolovoza 2024., dvadeset dana nakon objave u Službenom listu Europske unije 12. srpnja 2024. Članak 32., smješten u Glavi III. Poglavlju 4., pripada odredbama kojima se uređuje infrastruktura za nadzor visokorizičnih sustava AI i ne spada u rane tranše primjene.

Zabranjene prakse AI prema članku 5. postale su primjenjive 2. veljače 2025. Obveze u vezi s modelima AI opće namjene prema Glavi VIII. postale su primjenjive 2. kolovoza 2025. Obveze najizravnije povezane s člankom 32. — puni režim ocjene sukladnosti visokorizičnih sustava AI uključujući okvir prijavljenih tijela — postaju primjenjive postupno od 2. kolovoza 2026. za visokorizične sustave navedene u Prilogu III., s daljnjim produljenjem do 2. kolovoza 2027. za određene visokorizične sustave AI koji su već podložni postojećem zakonodavstvu Unije o usklađivanju navedenom u Prilogu I.

Tijela za ocjenu sukladnosti koja namjeravaju djelovati kao prijavljena tijela prema Aktu o AI trebala bi stoga pokrenuti procese akreditacije i prijave dobro prije kolovoza 2026., budući da postupak prijave prema člancima 28. do 30. uključuje ocjenu od strane nacionalnog tijela, obavijest Komisiji i period čekanja prije nego što tijelo može zakonito obavljati ocjene sukladnosti. Nacionalna tijela koja prijavljuju trebala bi osigurati da njihovi ocjenjivački okviri odražavaju objavljene usklađene norme kako postaju dostupne, kako bi mehanizam pretpostavke iz članka 32. bio operativno funkcionalan do trenutka kada se visokorizični režim u potpunosti primijeni.