Članak 87. — Zviždaštvo (Akt EU o UI)

Članak 87. Uredbe (EU) 2024/1689 — Zviždaštvo. Službeni tekst, praktično tumačenje, ključne obveze i implikacije za usklađenost.

Sažetak službenog teksta

Članak 87. Uredbe (EU) 2024/1689 (Akt EU o UI) uspostavlja okvir zaštite zviždača koji se primjenjuje na osobe koje prijavljuju povrede Uredbe nadležnim nacionalnim tijelima ili relevantnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije. Članak djeluje pozivanjem na Direktivu (EU) 2019/1937 o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije, izričito proširujući zaštite te direktive na područje Akta o UI.

Prema članku 87., države članice moraju osigurati da su prijavljujuće osobe — definirane široko tako da uključuju zaposlenike, ugovorne radnike, pripravnike, volontere i bivše radnike koji su stekli relevantne informacije u radnom kontekstu — zaštićene od odmazde, diskriminacije i nepovoljnog postupanja kao posljedice prijave u dobroj vjeri. Pružatelji, korisnici i ostali operatori koji podliježu Aktu o UI stoga su zabranjeni od poduzimanja odmazdnih mjera protiv pojedinaca koji iznose zabrinutosti o potencijalnoj neusklađenosti.

Članak nadalje zahtijeva da nadležna tijela koja primaju prijave s njima postupaju u skladu s postupovnim jamstvima utvrđenim prema Direktivi 2019/1937, uključujući obveze o povjerljivosti identiteta prijavljujuće osobe, potvrdi primitka i pravodobnom praćenju. Gdje institucije na razini Unije primaju prijave, analogna zaštita prema propisima o osoblju Unije i primjenjivom pravu Unije se primjenjuje. Članak 87. time integrira provedbu Akta o UI u širu arhitekturu prava zviždaštva Unije, umjesto stvaranja paralelnog, sektorski specifičnog režima.

Što ovo znači u praksi

Članak 87. ima izravne operativne implikacije za svaku organizaciju unutar opsega Akta EU o UI — primarno pružatelje koji stavljaju AI sustave na tržište Unije, korisnike koji koriste visokorizične AI sustave i operatore modela UI opće namjene.

Za organizacije, praktična obveza je osigurati da interne politike, ugovori o radu, kodeksi ponašanja i ugovori s dobavljačima ne sadrže klauzule koje bi mogle odvratiti, kazniti ili ugovorom spriječiti pojedince od prijavljivanja povreda Akta o UI vanjskim tijelima. Ugovori o povjerljivosti i klauzule o čuvanju tajne moraju biti pregledani kako bi se potvrdilo da ne namjeravaju ograničiti zakonitu aktivnost zviždaštva. Gdje organizacija već ima interni kanal prijavljivanja koji je propisan Direktivom 2019/1937, taj kanal treba potvrditi kao onaj koji pokriva zabrinutosti vezane uz Akt o UI, a imenovanim vlasnicima usklađenosti treba pružiti obuku za postupanje s takvim prijavama.

Za HR i pravne timove, to znači ažuriranje postupaka pritužbi, disciplinskih postupaka i postupaka prestanka radnog odnosa radi dokumentiranja da svaka negativna mjera poduzeta protiv zaposlenika koji je podnio prijavuezan uz UI nije ni na koji način vezana uz tu prijavu — i biti u mogućnosti to demonstrirati u svakom naknadnom regulatornom ili sudskom preispitivanju.

Za nadležna nacionalna tijela, članak 87. nameće postupovnu dužnost postupanja s prijavama vezanim uz UI s istim zaštitama povjerljivosti i rokovima potvrde primitka kao i s ostalim prijavama zviždaštva primljenima prema nacionalnoj transpoziciji Direktive 2019/1937.

Konkretni primjer: zaposlenik u tvrtki koja koristi visokorizični AI sustav u zapošljavanju primjećuje da izlazni rezultati sustava izgledaju da diskriminiraju na temelju spola u kršenju zahtjeva Akta. Taj zaposlenik prijavljuje problem nacionalnom tijelu za nadzor tržišta. Članak 87. osigurava da ne može zakonito biti otpušten, degradiran ili izložen neprijateljskom radnom okruženju kao rezultat te prijave.

Ključne obveze

• Države članice moraju proširiti zaštitu zviždača prema Direktivi (EU) 2019/1937 na osobe koje prijavljuju povrede Akta EU o UI, osiguravajući da ne postoji praznina između općeg prava zviždaštva i provedbe specifičnih odredbi UI.
• Organizacije koje podliježu Aktu o UI ne smiju se osvećivati zaposlenicima, ugovornim radnicima ili ostalim osobama u radnom odnosu koje u dobroj vjeri prijavljuju sumnjane povrede nadležnim tijelima ili tijelima Unije.
• Interni kanali prijavljivanja propisani Direktivom 2019/1937 (primjenjivi na organizacije s 50 ili više radnika) moraju se razumjeti kao obuhvaćanje povreda Akta o UI, a imenovane odgovorne osobe moraju biti opremljene za procjenu takvih prijava.
• Nadležna tijela koja primaju prijave obvezna su čuvati povjerljivost identiteta prijavljujuće osobe tijekom istražnog procesa, otkrivajući ga samo gdje je to zakonski obvezno i uz prethodno obavještavanje prijavljujuće osobe gdje je to moguće.
• Ugovorne klauzule — uključujući ugovore o povjerljivosti, sporazume o nagodbi i ugovore o radu — koje namjeravaju ograničiti ili kazniti vanjsko prijavljivanje povreda Akta o UI neizvršive su u mjeri u kojoj su u suprotnosti sa zaštitama prema članku 87.
• Prijavljujuće osobe koje djeluju u dobroj vjeri zadržavaju punu zaštitu čak i ako prijavljena povreda u konačnici nije potvrđena, pod uvjetom da prijava nije podnesena uz znanje o njezinoj lažnosti.

Odnos prema ostalim člancima

Članak 87. nalazi se unutar Naslova IX. (Praćenje nakon stavljanja na tržište, razmjena informacija i nadzor tržišta) i djeluje kao postupovni omogućavatelj provedbenih mehanizama uspostavljenih kroz taj naslov i drugdje u Uredbi.

Izravno se povezuje s člankom 74. (nadzor tržišta i kontrola), člankom 75. (sukladnost AI sustava) i člancima 78.–84. (obveze prijavljenih tijela i nacionalnih nadležnih tijela), budući da prijave zviždača mogu pokrenuti ili nadopuniti istrage koje te odredbe ovlašćuju. Također podupire članak 87. (prijavljivanje ozbiljnih incidenata), stvarajući komplementarni kanal kroz koji radnici koji primjećuju incidente ili gotovo-incidente mogu eskalirati zabrinutosti bez straha od odmazde.

Šire, članak 87. treba čitati zajedno s člankom 4. (pismenost u oblasti UI) i člankom 9. (sustavi upravljanja rizicima za visokorizičnu UI), jer organizacija koja potiče istinsku unutarnju transparentnost i kompetentnost u oblasti UI bolje je pozicionirana i za otkrivanje prijavljivih problema i za demonstriranje da je svaka negativna HR odluka potpuno neovisna o zaštićenom otkrivanju. Također stupa u interakciju s uvodnom izjavom 179. Uredbe, koja potvrđuje obvezu Unije da osigura da provedba Akta nije narušena učinkom zastrašivanja na legitimno prijavljivanje.

Vremenski okvir usklađenosti

Akt EU o UI stupio je na snagu 1. kolovoza 2024., dvadeset dana nakon objave u Službenom listu. Članak 87., kao dio glavnog tijela Uredbe, postaje u potpunosti primjenjiv 2. kolovoza 2026. — opći datum primjene za većinu odredbi, uključujući one koje uređuju visokorizične AI sustave prema Prilogu III. (članak 113. stavak 2.).

Za razliku od zabrana neprihvatljivo rizičnih praksi UI, koje su postale primjenjive 2. veljače 2025., ili obveza specifičnih za modele UI opće namjene, koje su se primjenjivale od 2. kolovoza 2025., članak 87. nije u ubrzanoj kategoriji primjene. Njegova primjena usklađena je s općim dvogodišnjim razdobljem provedbe.

Međutim, organizacije koje već podliježu Direktivi (EU) 2019/1937 — čiju transpoziciju su države članice bile obvezne izvršiti do 17. prosinca 2021. — već bi trebale imati uspostavljene usklađene kanale prijavljivanja. Praktični zadatak usklađenosti do kolovoza 2026. stoga je revizija i proširenje postojećih kanala radi potvrde da izričito pokrivaju povrede Akta o UI, preobuka odgovornih osoba i odgovarajući pregled ugovorne dokumentacije. Organizacije koje primjenjuju visokorizične AI sustave obuhvaćene prijelaznim odredbama za određene sustave iz Priloga I. koji se primjenjuju od prosinca 2026. ili kolovoza 2027. trebaju uskladiti svoju spremnost za zviždaštvo s primjenjivim datumom za svoju specifičnu kategoriju sustava.